U proznim je radovima Kemal Mujicic Artnam uglavnom zaokupljen individualnim sudbinama mainstream likova, u elementarno poslozenim druStvima bili bi to pripadnici gornjega sloja srednje klase (profesori, lijecnici, arhitekti, sitniji poduzetnici i sl.), no kako zivimo u krajnje iScaSenim kontekstima, tako se i sudbine tih likova ogledaju u zrcalu poremecenih druStvenih odnosa, izlozeni svim mogucim transformacijama, pa i degeneracijama.
Licki med, autorov novi roman, po svim je elementima na tom tragu, zaokupljen upravo druStvenim devijacijama i iScaSenim meduljudskim odnosima, u kojima su gotovo pa neizbjezni elementi svakodnevice: prevara, pljacka, prijetnje, ubojstva, utjerivanje dugova, promjena identiteta, bjegovi i reinkarnacije u novim ulogama, sa zapanjujucim registrom obrata, preskoka i iluzionisticki zagonetnih nestanaka, potom isto takvih uskrsavanja. Na periferiji zanrova (krimic, triler) roman Licki med zanimljiv je dokument vremena, pripravan na svjetlo s kraja tunela, ako nam se posreci.
