Sramili smo se svog pijanog pjevanja, svog prostackog jezika, svojih povracotina i sve ceScih posjeta policajaca i ovrSitelja. Sramili smo se, ali nismo cinili niSta da se promijenimo.

Roman Nazalosnost stvari (De helaasheid der dingen, 2006.) jednog od najvaznijih suvremenih belgijskih autora Dimitrija Verhulsta (1972.) do danas je preveden na viSe od dvadeset jezika, te je autoru priuStio titulu "najveceg talenta flamanske knjizevnosti". Prema romanu je 2009. snimljen iznimno uspjeSan istoimeni film, koji je bio belgijski kandidat za nagradu Oscar.

Rijec je o poluautobiografskom djelu, ispripovijedanom iz perspektive trinaestogodiSnjaka (poslije odrasla covjeka), od milja zvanog Dimitric, koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji, ziveci u kuci svoje bake Marije s ocem alkoholicarom Pijem i trojicom striceva, Mrgom, Letvom i Hermanom: a svima njima zajednicko je da su "upropastili svoje ljubavne veze i vratili su se mami", Dimitrijevoj baki.

Sada pak sav svoj steceni novac, Sto od poslova koje povremeno obavljaju Sto od socijalne pomoci, nemilosrdno troSe opijajuci se do besvijesti po lokalnim birtijama. NiSta neuobicajeno za druzinu koja smatra da je dozivjeti Sezdesetu "vrhunac malogradanStine". Samo je Dimitrijev otac imao stalan posao, na poSti, "ali i on je raznoraznim birtaSima znao biti duzan cak po nekoliko mjesecnih placa".

Svojim iskrenim i neuvijenim stilom, prozetim surovim humorom i sarkazmom, ali i odredenom dozom suosjecanja prema svojim likovima, autor nas s lakocom uvodi u svijet bez srama i lijepih manira, u svijet otudenja i socijalne deprivacije...